Odgojiteljice u skupini “Pačići” su se ovog mjeseca zajedno sa djecom bavile temom emocija.
Emocionalna pismenost u ranoj dobi pretpostavlja učenje početnih vještina prepoznavanja i imenovanja osnovnih vlastitih i tuđih emocija što je podloga za razvoj samoregulacije, koja je zaštitni preventivni čimbenik u nizu potencijalnih rizičnih i problematičnih ponašanja, ali ukoliko je razvijena i dobar prediktor kasnijeg uspjeha; osobnog i akademskog..
Mogućnost slobodnog izražavanja emocija uz postupno i dobi prilagođeno učenje o načinima nošenja sa emocijama pridonosi zadovoljstvu i dobrobiti djece. Važno je dopustiti djetetu da osjeća i izrazi svoje emocije spontano i otvoreno kao što to djeca obično i rade, ukazujući na prihvatljive načine iskazivanja (“U redu je da si ljut, no ne smiješ udariti prijatelja”…). Trebamo zapamtiti i da se dječje emocije, a tako i raspoloženja, brzo izmjenjuju, te je njihov mozak još u razvoju, pa je potrebno strpljenje dok dijete uz iskustveno ponavljanje osvještava kratak vremenski period između neke neugodne emocije i reakcije. Upravo radom na emocionalnoj pismenosti utječemo na sadržaj tog vremena u kojem će dijete moći prepoznati što se događa s njim i ukoliko nije riječ o intenzivnoj emociji, izabrati poželjan oblik izražavanja.
Kao odrasli nudimo djeci model u učenju prepoznavanja i imenovanja emocija, te je bitno koristiti emocionalni rječnik u svakodnevnom razgovoru u vrtiću i obitelji (“Ovo te baš rastužilo…To ti se nije svidjelo…”), biti smireni u situacijama kada dijete doživljava neku jaku neugodnu emociju i razumjeti da je to dio razvoja i učenja, te prihvaćati, izražavati emocije i razgovarati o njima.
A na fotografijama možete vidjeti kako su Pačići učili o emocijama.
emocije u jaslicama