Čitanje je glavni instrument učenja tijekom cijelog školovanja i kasnije u životu. Stoga je
najvažniji obrazovni zadatak početnog školovanja ovladavanje vještinom čitanja. Aktivnost
čitanja vrlo je složena i sadrži brojne procese obrade slušnih i vidnih reprezentacija materijala
koji se čita, kao što su: uočavanje značenja riječi, usvajanje veze između slova i glasa,
rastavljanje riječi na glasove, povezivanje glasova u cjelovitu riječ, analizu riječi na slogove,
stapanje slogova u riječi, rastavljanje rečenice u riječi, uočavanje smisla cijele rečenice,
usklađivanje smisla cijele rečenice…
U užem smislu čitanje predstavlja prevođenje znakova tj. slova u glasove i riječi. To se
sustavno poučava u školi. Međutim, da bi dijete moglo usvojiti čitanje mora prije toga razviti
osnovnu fonološku svjesnost tj. razlikovanje glasova, glasovnu analizu riječi i glasovnu
sintezu. Bez te sposobnosti učenje čitanja bit će otežano.
Određene vježbe fonološke svjesnosti provode se na početku školovanja kao uvod u čitanje i
pisanje; s učenicima koji pokazuju teškoće u čitanju provodi se individualan tretman, ali,
obzirom da se svijest o jeziku razvija vrlo rano, s razvijanjem fonološke svjesnosti može se
započeti i mnogo prije polaska u školu. U vrtićima se raznim aktivnostima potiče razvoj
predčitačkih vještina.
- Čitanje
Nedvojbeno je da je za razvoj predčitačkih vještina potrebno da roditelji čitaju svojoj djeci.
Odabrano štivo mora biti kvalitetno, čiji je tekst napisao dječji pisac, a ilustracije potpisao
slikar. Također se osim izmišljenih priča moraju čitati tekstovi koje sadrže informacije o
svakodnevnom životu: ljudima, životinjama, prirodnim pojavama. Značajne su i tzv.
“problemske priče“ koje o svakodnevnom životu i problemima govore na suptilan način (npr.
Vjeruj u sebe, Kako možeš skočiti tako visoko)
Dok roditelj čita dobro je da dijete gleda i prati slike. Roditelj može pokazivati prstom i dio
teksta ili pokoju riječ koju pročita. Kasnije može prstom pratiti tekst koji se čita i na taj način
pomoći razvoju svijesti o smjeru pisanja s lijeva na desno i odozgo prema dolje.
Doslovno čitanje teksta nije dovoljno, jer bi tada dijete bilo samo pasivni slušač. Korisno je da se čitanje teksta izmjenjuje s razgovorom o slikama i tekstu, da se proširuje, objašnjava,
povezuje s drugim situacijama. Važno je dijete aktivno uključiti u čitanje na način da se
tijekom čitanja od njega traži da koristi određene govorne vještine: u početku je to
imenovanje slike koju vide, odgovaranje na pitanja o radnjama, svojstvima ili funkcijama,
zatim zahtijevanje iskaza od nekoliko riječi i postupnog samostalnog opisa slike ili sadržaja
priče. Čak i kada dijete preraste jednostavne slikovnice i sposobno je pratiti dugačke priče
preporuča se dio vremena posvetiti opisanom dijaloškom čitanju. Složenije vještine koje se
traže od djeteta odnose se na samostalno završavanje priče, promjenu nekih situacija,
povezivanje više priča u jednu i slično.
Kulturu čitanja potiče i sam model roditelja koji čita, a mogu se koristiti i drugi načini, poput učlanjivanja djeteta u knjižnicu, organizacije čitalačkih večeri u grupi djetetovih prijatelja,
vođenja redovite brige o knjigama na način da se zalijepe kad se pokidaju, organizacije
prostornog kutka za čitanje, poticanja likovnog izražavanja ili dramskog izričaja na temu
slikovnice i sl.
Djetetu se u svakodnevnim situacijama može ukazivati na činjenicu da brojne informacije
dobivamo čitanjem pisanih poruka. Dobro je pokazivati mu kratke poruke: imena naselja u
koja ulazimo, imena trgovina, naslove slikovnica, imena ulica, nazive prehrambenih
proizvoda itd.
- Zadaci s rimom
Prepoznavanje rime je najraniji pokazatelj metalingvističkog razvoja djece. Prepoznavanje i
produkcija rime potiču se čestim čitanjem brojalica i pjesmica, a zadaci vezani uz rimu se
vremenom nadopunjuju tj. traže od djeteta da sluša i ponavlja rimu, pamti rimu, predviđa
završetak u rimi i samostalno je proizvode.
Postoje i različite igre koje potiču prepoznavanje i produkciju rime:
– Nadopunjvanje stihova rimom (na način da se pri izgovaranju poznatih stihova
izostavlja slaganje u rimi koje dijete treba dopuniti)
– Domino u rimi – razne sličice slažu se po rimi
– Memori u rimi – uzimaju se parovi onih sličica koje se rimuju
– Čarobna vreća – iz vrećice se izvlače sličice koje dijete imenuje i samo treba pronaći
riječ koja se sa sličicom slaže u rimi (riječi mogu biti besmislene)
– Listići s rimom – na lijevoj strani redova je 1 sličica (koju dijete najprije treba
izgovoriti), na desnoj strani su nove 2-3 sličice i dijete treba pokazati, zaokružiti ili
obojati onu koja se slaže s prvom sličicom u rimi
– Listići s rimom II – isto kao i prethodan zadatak samo se u nizu sličica traži ona koja
ne pripada redu pa se ona šara ili precrtava
- Raščlamba rečenica na riječi i riječi na slogove
Iako je krajnji cilj poticanja fonološke svjesnosti osvještavanje fonema, dobro je započeti
korištenjem većih govornih jedinica. Tako se najprije rečenice raščlanjuju na riječi, zatim
riječi na slogove i na kraju na glasove. Najprije se koriste kratke rečenice (s dvije ili tri riječi),
a kasnije sve duže, kao što se i pri rastavljanju na slogove najprije koriste dvosložne i
trosložne riječi, zatim višesložne.
Primjeri aktivnosti:
– Djetetu se izgovori rečenica, a ono mora za svaku riječ koju je čulo uzeti po jedan
žeton/sličicu/figuricu; zatim samo ponovi rečenicu
– Dijete može pljesnuti rukama/mahnuti zvečkom/udariti u bubanj na svaku riječ koju
čuje u rečenici
– Pljeskanjem se može označavati i slogove unutar riječi
– Pjevanjem pjesmica i udaranjem ritma također se osvještava da su riječi sastavljene od
slogova (npr. Ki-ša pa-da tra-va ras-te go-ra ze-le-na…)
– Traži se da dijete producira riječi koje počinju na određeni slog. Za to je zgodna igra
„Trgovina“ – roditelji ili učitelj je „kupac“ koji „trgovcu“ (djetetu) kaže da bi kupio
nešto na pa-, a dijete onda nudi razne mogućnost (patku, pancetu, papir…)
- Uočavanje prvog ili zadnjeg glasa
S mlađom djecom se najprije radi na imenovanju pojedinih sličica (iz slikovnica i raznih
slikovnih materijala – plastificiranih ili kartonskih sličica) ili predmeta iz prirodne okoline na
način da naglašavaju početni ili posljednji glas. Važno je da naglašavanje glasova roditelj
najprije demonstrira.
Zatim slijedi uočavanje prvog glasa pa uočavanje zadnjeg glasa, što se može provoditi na
slične načine i kroz iste aktivnosti kao što su dosad opisane:
– iz „Čarobne vreće“ se izvlače kartice sa sličicama predmeta koje dijete najprije glasno
izgovori i ako počinju (ili završavaju) na isti glas onda se ti parovi zadržavaju, ako ne
onda se vraćaju u vreću
– Memori sa slikovnim karticama – zadržavaju se parovi koji počinju (ili završavaju) na
isti glas
– Zvučni domino – razne sličice slažu se po istom prvom (ili zadnjem) glasu
– Listići s raznim zadacima, npr. na kojima se označavaju/zaokružuju/bojaju oni
predmeti koji počinju (ili završavaju) na isti glas kao i predmet koji je prikazan na
vrhu stranice; povezuju se životinje sa slikama predmeta koji počinju na isti glas kao i
one;
– Crni Petar je igra karata u kojoj se koriste sličice predmeta; parovi sličica se
sastavljaju prema početnom (ili završnom) glasu, a neparna karta je Crni Petar
– Izrada plakata na kojemu se lijepe kartonska pakovanja različitih kućnih potrepština
koje počinju (ili završavaju) na isto slovo (npr. kalodont, keks, korijandar…; sapun,
sok, salvete)
– U kutiju moraju staviti što više predmeta iz okoline s istim početnim (ili završnim)
glasom
– Glasovno razvrstavanje: veliki broj sličica koje se najprije imenuju slaže se u skupine
prema istom početnom (ili završnom) glasu
– Na fotokopijama slika s mnogo detalja zaokružuje se one koje počinju (ili završavaju)
istim glasom
– Sagradi lanac je igra u kojoj dijete dobije različite sličice; izabere jednu, izgovori je i
zatim slaže sličice jednu za drugom na način da sljedeća sličica mora početi na isti
glas kojim završava prethodna
Sve nabrojane aktivnosti ponavljaju se tako da se koriste jednostavnije riječi, a zatim se one
prilagođavaju razvojnim sposobnostima i postaju sve složenije. Najjednostavnije su riječi koje
počinju samoglasnicima ili suglasnicima koji se mogu dužiti (c, č, ć, s, š, z, ž, h i f) i riječi
koje završavaju samoglasnicima ili zvučnim suglasnicima (b, d, g, z, ž, v). Nakon toga se
uočavaju glasovi s, ž ,f i h, a najsloženiji su glasovi g, k, d, l i t.
- Izostavljanje prvog ili zadnjeg glasa
Za ovu aktivnost može se koristiti lutka za koju se djetetu kaže da ne može izgovoriti početni (ili završni) glas. Od djeteta se traži da govori umjesto nje i da ponavlja riječi, ali tako da
oduzme prvi (ili posljednji) glas.
- Produkcija riječi koje počinju (ili završavaju) na zadani glas
Nije potrebno izgovoriti cijelu riječ, već roditelj izgovara samo početni glas, a od djeteta se
traži da producira riječi koje počinju na taj glas. I taj se zadatk može izvoditi na različite
načine:
– Roditelj kaže: „Znam riječ koja počinje na…“ a dijete nabraja što više riječi koje zna
– U svojoj okolini dijete traži predmete koji počinju (ili završavaju) na zadani glasom
– Pogađanje zamišljenog predmeta – roditelj zamisli neki predmet koji se nalazi u
njihovoj okolini, a počinje (završava) na zadani glas pa ga dijete mora pogoditi (dijete
si može pomoći postavljanjem različitih pitanja o tom predemtu – primjerice „je li to
zeleno?”)
– Crtanje predmeta koji počinju (završavaju) na zadani glas
– Složi lanac – kao i prije, samo se sada riječi izgovaraju
– Igra „Duhovi“ – prvi igrač (a može se igrati grupno ili u paru) izvikuje jedan glas,
drugi igrač izvikuje drugi glas koji se na njega nastavlja s ciljem da tek treći ili četvrti
igrač dovrši riječ koja se sastoji od redoslijeda produciranih glasova
– „Tajni jezik“ – cilj aktivnosti je da se izvikne riječ, a druga osoba mora tu riječ
ponoviti na način da prvi glas postane posljednji (npr. noga postaje ogan); slično je
kada posljednji slog postaje prvi (papuča = čapapu)
– Uporaba aliteracije:
o čitanje i učenje napamet pjesmica s aliteracijom – u kojima svaka riječ počinje
istim glasom (npr. Čiča i čvorak, Travanj)
o Bakina škrinja – dijete nabraja što više riječi koje počinju istim glasom
o izmišljanje rečenica od 3 ili 4 riječi koje počinju istim slogovima (Carstvom
car caruje; Kralj u kraljevstvu kraljuje) ili glasom (Vani vjetar vije.)
- Povezanost glasa i slova
Mnoga djeca znaju razlikovati slova, iako nemaju razvijenu sposobnost raščlambe riječi na
glasove. S usvajanjem abecednog načela ne treba žuriti jer je preduvjet osvještena i
automatizirana glasovna raščlamba. No, ako dijete pokazuje zainteresiranost za slova ili je već
počelo usvajati slova može se povezati upotreba slova i glasovnih stimulusa.
Primjeri aktivnosti koje na zanimljiv način potiču vježbanje povezanosti glasa i slova:
– Dijete se s pojedinačnim slovima može susresti rano – npr. kroz magnetna slova preko
kojih prelazi prstom i koja izgovara ponavljajući glas nakon što ga izgovori roditelj
– Slaganje puzzli na slova
– Pri izgovoru određenog glasa pokaže mu se slovo koje predstavlja znak za taj glas pa
se to slovo traži u slikovnicama, među magnetnim slovima, u slovarici, među
nazivima raznih proizvoda…
– Lov na slova – izabere se slovo pa se traži što je moguće više tog slova u različitim
natpisima
– Mreža slova – na velikom papiru napisana su različita slova; dijete traži i pokazuje
zadano slovo; zatim se igra može širiti pa dijete može reći riječ koja počinje tim
glasom ili rečenicu u koja počinje s tom riječi…
– Banka slova – na listu papira je slovo (u sredini ili na početku) pa dijete oko tog slova
lijepi sličice predmeta koji počinju tim slovom
– Crtanje slova – uz slovo se nacrta predmet koji počinje tim slovom i sličan je slovu
(npr. lula – l, zmija – z, crv – c…)
– Pisanje slova u pijesku na koja počinju predmeti koji se koriste u igri u pijesku
(kantica, lopatica…)
- Glasovna analiza i sinteza
Za razliku od prethodno opisanih aktivnosti, sada se traži da dijete čuje i producira sve
glasove u riječi. Te se aktivnosti mogu izvoditi uz pomoć slova koja dijete paralelno usvaja ili
samo usmeno.
– Prepoznavanje glasa koji nije ni prvi ni zadnji – od raznih sličica dijete treba obojati
one koji u sebi sadrže neki glas (npr. ako se traži glas k – treba obojati ruku, mrkvu i
sl.)
– Povezivanje sličica i slova (povezuju se sličice u kojima se čuje određeni glas s tim
slovom: zec – e; trava – a)
– Glasovna tombola: dijete dobije karticu s devet slova i devet žetona; nakon što čuje
riječ mora pokriti ona slova/glasove koje čuje u toj riječi
– Za svaki glas jedan žeton: dijete ima karticu s dva reda po 5 kvadratića: u donjem redu
su žetoni; nakon što čuje riječ/vidi sliku ono mora rastaviti riječ na glasove tako da
izgovara glas po glas, a za svaki glas pomakne žeton u gornji kvadratić
– Križić i kružić – na kartončić u kojemu su redovi od po pet kvadratića dijete mora
zadanu riječ rastaviti na glasove; zatim ucrtati X u onoliko kvadratića u retku koliko
ima glasova, a O ucrtati u onaj kvadratić u kojem se nalazi posebno zadan glas
– Slaganje slova: razbacana slova (3 – 4) dijete mora složiti u riječ; u početku mu
pomaže sličica tog predemta; kasnije se sličica može maknuti
– Obrnute riječi – dijete čuje riječ koju mora izgovoriti obrnuto (medo = odem)
– Glasovne puzle: (svaki komad puzzle jedno je slovo; dijete slaže komplete od 3-4
puzzli tako da dobije riječ; zatim odgovara na pitanja: Koja su riječ složio? Od koliko
se glasova sastoji? Koji je glas prvi, drugi, treći, četvrti po redu?)
– Slaganje riječi – od mnogo ponuđenih slova dijete treba sastaviti što više različitih
riječi
– Izgovore se glasovi koje dijete treba ponoviti istim redoslijedom i izreći riječ (a–u–t-o
= auto); za ovu aktivnost može se npr. koristiti lutka koja riječi izgovara glas po glas
– Zagonetna riječ – to je igra slična Vješalima, igri iz našeg djetinjstva; za svaku riječ se
na ploču nacrta onoliko crtica koliko ima glasova u riječi; dijete izgovara glasove koje
onda roditelj upisuje na određeno mjesto dok dijete ne pogodi o kojoj se riječi radi.
Igra se može igrati na različite načine i grupno.
–
Prikazane su specifične aktivnosti koje značajno mogu utjecati na fonološku svjesnost. Pri
tome važno je voditi računa o još nekim stvarima:
– S opisanim aktivnostima započeti što ranije jer na taj način povećavamo vjerojatnost
uspjeha u čitanju i smanjujemo rizik od neuspjeha koji se može doživjeti pri početnom
usvajanju čitanja.
– Vježbe se izvode u individualnom radu s djetetom, dok se usvojene vježbe onda mogu
primjenjivati i s malom grupicom djece.
– Da bi vježbice bile interesantnije koriste se razne lutkice, plišane igračke ili drugi
likovi, a mogu se uz vježbe uvoditi i različita pozitivna potkrjepljenja koja povećajaju
motivaciju.
– Vježbe uvijek moraju biti prilagođene razvojnom stupnju djeteta, njegovim
sposobnostima i jezičnim vještinama. Samo tako će se kod djece razviti osjećaj
uspješnosti i ohrabriti ih da u njima sudjeluju.
– U mlađoj dobi prilagođene vježbice provoditi redovito, kod djece s teškoćama u
čitanju obavezno svakodnevno u trajanju od 15 minuta do pola sata.
– Ne traba žuriti s abecednim načelom iako se kod djece koja znaju abecedno pismo
mogu povezivati slova i glasovni stimulusi što rezultira boljim napretkom.