Važno je baviti se ljutnjom, ispadima bijesa i tantrumima – tim veeelikim osjećajima “malih” ljudi. Posebno je važno razumjeti razloge zbog kojih se javlja ispad bijesa, jer to uvelike mijenja način na koji vidimo dijete i djelujemo. Ako se usmjerimo samo na ono vidljivo, dakle ponašanje i tražimo načine kontrole i “suzbijanja nepoželjnih ponašanja”, to često dovodi do kažnjavajućih postupaka i narušavanja odnosa. No kada razumijemo dublje – što se zaista događa ispod vidljivog ponašanja, koji su to osjećaji i potrebe, možemo djelovati na uzroke i biti prava podrška djetetu.
Sve si ti to pametno objasnila. Ali što da radim?!?
Općenito, kada govorimo o velikim osjećajima osnovno je pravilo da tada pametni argumenti ne vrijede. Dakle, dijete usred ispada bijesa jednostavno ne može čuti „pametne“ razloge zašto nema razloga da se ljuti, da želi taj 3. sladoled ili zašto ne može u japankama van usred zime i pola metra snijega. Znam, potpuno nelogično kada smo smireni i racionalni. Ali život, život djece jednako kao i nas odraslih je sve samo ne uvijek logičan i racionalan.
Osnovna pravila kako zauzdati ispad bijesa.
Kada dijete ima ispad bijesa, tada funkcioniraju 3 osnovne stvari: vaša prisutnost, mirnoća i jezik osjećaja.
1. Jednom kada ispad krene, često se ne može napraviti ništa da se on odmah zaustavi.
Ono što možete je umanjiti intenzitet i svojom podrškom i prisustvom dugoročno pomagati djetetu u stjecanju samo-regulacije.
2. Ostanite prisutni i mirni.
Iako izgleda da se dijete bori protiv vas, tada mu je nužno potrebno upravo da ostanete prisutni i mirni. Koliko god Vam takve situacije mogu djelovati uznemirujuće, imajte na umu slijedeće:
• radi se o normalnoj fazi i načinu izražavanja nakupljenih osjećaja i frustracija u djetinjstvu,
• ispadi bijesa nisu osobni, odnosno dijete ne radi to Vama namjerno
• kada je dijete izbezumljeno, treba mu mirna i stabilna odrasla osoba koja će mu pomoći u vraćanju vlastite emocionalne sigurnosti. Ako i dijete i roditelj u toj situaciji imaju ispad bijesa, tada imate dvostruki problem.
3. Pričajte jezikom osjećaja.
Kada smo ako emocionalni, ništa drugo niti ne možemo razumjeti. Kada opisujete kako je djetetu, obraćate se njegovom emocionalnom dijelu mozga koji Vas može čuti i dijete ima osjećaj da ga razumijete.
„Ovo ti je sada jako teško.“ „Ljuti te, razumijem“. „Tužan si jer ne može dobiti taj autić. Jako ga želiš. Znam“ primjeri su kako možemo pokazati razumijevanje na način da ostanemo mirni i prisutni.
Važno je zaista se pokušati povezati. Ako ove rečenice doživimo kao tehniku kontrole djeteta, dijete to osjeti i ispad je još jači.
4. Osjećaji su spori, dajte im vremena.
5. Ne prisiljavajte dijete na fizički kontakt u prvoj fazi.
Kada su djeca ljuta i imaju ispad bijesa, često žele napraviti distancu i odbijaju fizički kontakt. To je posve normalna potreba kada se na nekog ljutimo. Stoga ne prisiljavajte i ne inzistirajte NA fizičkom kontaktu i zagljajima u prvoj fazi ispada, kada ljutnja, bijes i aktivnost djeteta rastu. No nemojte otići jer Vas dijete tada jako treba i nužno mu je potrebna Vaša blizina pa ostanite blizu koliko možete.
Ukoliko Vas dijete udara, želi ozlijediti sebe ili nešto u prostoru, tada ga primite, držite ga za ruke i kažite nešto poput Ovo nije sigurno. Neću ti dati da radiš ono što nije sigurno. Znam da je teško. Ponekad treba neko vrijeme da se dijete umiri, ponekad trebate više puta ponavljati, no dobra je vijest da ta prva faza, kada ispad raste, uvijek, ali baš uvijek prođe.
6. Ponudite kontakt kada je dijete spremno.
Kada ta emocionalna bura prođe vrhunac, dijete bude spremno na kontakt. Često tada počnu tužno plakati ili jecati ili nas pogledavati ili na neki drugi način nam daju do znanja kada žele kontakt. Zagrlite dijete, primite ga i dozvolite da se umiri uz Vas. Nikako, baš nikako tada nije vrijeme za predavanja i lekcije. Ostanite uz dijete i recite nešto Ovo je bilo baš teško. Sve je u redu sada. Tu sam.
7. Pažljivo promatrajte.
Pažljivim promatranjem ćete moći uočiti koje su to tipični trigeri i situacije koje potaknu ispade. Je li to nemogućnost da dobije ono što želi? Previše podražaja? Glad? Igraonice i šoping centri?
Tada ih ponekad možemo prevenirati i reagirati na prve znakove. Tada je veća mogućnost da do ispada neće doći ili će biti manji.
Ukoliko ne možete uočiti pravilnost, moguće da se radi o biše stvari koje se nakupljaju i u jednom trenu izađu van.
8. Prihvatite nelogičnu prirodu ispada bijesa.
Da, nelogični su. Da, događat će se bez obzira što ste se dogovorili s djetetom da će biti dobro. I da, ponavljat će se – koliko često i burno, ovisi o djetetovom temperamentu, sposobnosti samoregulacije i vanjskoj podršci.
9. Ispadi bijesa su normalni oblik izražavanja osjećaja u ranom djetinjstvu.
Zbog nezrelosti, i živčanog sustava i emocionalne, djeca nemaju drugi način nositi se s frustracijama, izazovima, željama, intenzivnim razvojem.
10. Ako postaju sve češći ili se često javljaju kod veće djece, znači da ih nekako nagrađujemo.
Kada su ispadi bijesa problem?
• Ako ne jenjavaju nakon 4 – 5. godine, postaju sve intenzivniji i češći
• Ako dijete ozljeđuje sebe, druge ili stvari
• Ako ih uopće ne razumijemo i uznemiravaju nas, ne možemo ostati mirni
• Ako je to dominantni način izražavanja osjećaja ili zadovoljavanja potreba
• Ako ne znamo kako bismo postupili i bili prava podrška djetetu
Što tada?
Potražite podršku. Ovako intenzivne situacije zaista mogu biti preplavljujuće i zbunjujuće i potražiti stručni savjet nije odraz slabosti, već osobne snage i traženja najboljeg oblika podrške i rješenja za dijete i sebe. Ponekad je zaista potrebno vrlo malo u promjenu pogleda ili pristupa da se situacija promjeni.
Tekst prilagođen i preuzet sa Centra za terapiju igrom , autorice Sanje Ivanušević Grgas